POSJET 13. BIENNALU ARHITEKTURE U VENECIJI III.AT DONIO JE NOVE SPOZNAJE O BUDUĆOJ PROFESIJI

ZAJEDNIČKO TLO ZA NAŠE IDEJE

NAPISALE I SNIMILE: Romana Tomić i Andrijana Vrankić (III. AT)

Dana 26. listopada uputili smo se u Veneciju s namjerom posjeta 13. Biennala arhitekture. „Common Ground“ ili u prijevodu „Zajedničko tlo“ ovogodišnji je naziv za jedan od najpoznatijih sajmova arhitekture na svijetu. Ideja izložbe je da unatoč našim različitostima dijelimo zajedničke interese, a to čini osnovu za dijalog, raspravu i mišljenje te nas poziva da kroz sve zajedničke podijeljene ideje nađemo vlastitu različitost.

Izložba koju je osmislio David Chipperfield proširila se na preko 10,000 četvornih metara, na putu iz Središnjeg paviljona u Giardinima do Arsenala. Sastoji se od 69 projekata arhitekata, fotografa, umjetnika, kritičara i znanstvenika. Mnogi su se odazvali pozivu, te su originalnim prijedlozima i instalacijama osmišljenim za ovogodišnje Biennale u Veneciji, uveličali tu svjetsku izložbu. Odazvalo se ukupno 119 sudionika, među kojima su neke zemlje po prvi puta predstavile svoje instalacije i ideje.

Prvi dio izložbe nalazio se u parku Giardini u kojem se nalazilo mnoštvo manjih paviljona, svaki namijenjen jednoj državi. Ovisno o sadržaju, paviljoni su se razlikovali po mnogočemu. Od jednostavnih, skoro praznih paviljona, pa do onih prepunih raznim maketama, slikama, projektima, te ostalim, najviše nas se dojmio ruski paviljon. Upravo se ovaj paviljon isticao svojom originalnošću i primjenom suvremene tehnologije. Paviljon je bio podijeljen na dva kata. Prvi dio se sastojao od zamračene prostorije u kojoj su jedini izvori svjetlosti bili kružni otvori na zidovima. Zanimljivo je i da se iza polovice otvora nalazila slika neke građevine, te njen kratki opis. Drugi dio se sastojao od dvije povezane prostorije, te su svi zidovi obje prostorije bili ispunjeni kodovima. Slikanjem pojedinog koda, na tabletu bi se pojavila određena građevina ili projekt.

U mnogim paviljonima su se mogle vidjeti fotografije, te različiti crteži po zidovima.  Bila su pokrivena sva područja, od crteža koji su se sastojali tek od nekoliko linija, pa do fotografija nekih od najpoznatijih građevina svijeta. Nije izostavljena ni upotreba videa, te se nekoliko država predstavilo kraćim filmovima popraćenim jakim zvučnim efektima. No bilo je tu i mnoštvo maketa, od kojih su neke prikazivale stambene prostore, a druge su pak prekrivale veće površine, prikazujući parkove, nizove zgrada, pa čak i veća naselja. Među njima su se mogle naći i one malo apstraktnije koje su se sastojale od mnoštva geometrijskih oblika poredanih po površini.

Među najzanimljivijima je japanski paviljon koji je odnio pobjedu na Biennalu. Njihov je paviljon ispunjen trešnjinim drvećem – njihovim nacionalnim simbolom, minijaturnim maketama stanova i kuća punima predmeta, a prikazuje ponovnu izgradnju mjesta na koje je tsunami ostavio velike posljedice.

Drugi dio izložbe se nalazio na starom brodogradilištu galija, Arsenalima. Velik prostor prepun zanimljivih i kreativnih izložaka nikoga nije ostavio ravnodušnim. Uz mnoga djela očito vezana uz arhitekturu, imali smo priliku vidjeti i neka malo drugačija. Primjera je mnogo, a jedan od najneobičnijih je pano prepariranih kukaca.

Zadivljeni raznovrsnim projektima, ugodno smo se iznenadili vidjevši kako se upravo uz izloške nekih od najvećih zemalja našla i Hrvatska. Predstavila nas je pulska grupa, a projekt se sastojao od paralelno postavljenih platana na kojima se projicirao video zapis prosvjeda u Hrvatskoj. Cilj takve video projekcije je bio da posjetitelji na svojoj koži osjete atmosferu pobuna hrvatskih građana, no tema je bila jasna, težnja ljudi prema jednakosti te zajedničkom prostoru.

Svima koji su posjetili ovogodišnji Bienalle arhitekture to je bilo jedno predivno i novo iskustvo. No nama, koji već ponešto znamo o arhitekturi, omogućilo je proširenje znanja i vidokruga shvaćanja struke.