U sjećanju zadržavamo trenutke koji nam znače i koji su dio naše životne memorije, životnog albuma.
Obično čuvamo lijepe uspomene, a one loše s vremenom blijede, otpuštamo ih, opraštamo, zbog sebe i vlastitog mentalnog zdravlja.
Ponekad smo, eto, primorani pamtiti i učiti iz prošlosti kako se ona nikada ne bi ponovila, uvažiti ju kao učiteljicu života.
Kako možemo proživjeti teške situacije, mučne trenutke ili odnose, kako ih možemo osvijestiti, a onda i posvijestiti? Naravno, odgovor nam leži u knjigama.
O životnim traumama vlastita iskustva prenose živi svjedoci ili knjiški likovi. Ukoliko niste sigurni možete li podnijeti dovoljno veliku količinu realnosti te se s njom i nositi i proraditi ju, okrenite se književnom liku, sigurnoj zoni unutar koje možete upisivati vlastita iskustva i tegobe, ugodno skriveni iza glavnog lika. I opet doći ćete do pitanja- Što mogu učiniti? Što mogu promijeniti? Što trebam? Što zaslužujem?
Žrtve kojima se odaje pijetet diljem Hrvatske bit će u mislima građanki i građana na različite načine, u koloni sjećanja, u paljenju svijeća, u svjedočanstvima preživjelih…. Ili u literaturi koja vas može povezati s trenutkom u našoj novijoj povijesti, koja vas može poučiti i prisiliti na razmišljanje o ne tako ugodnim mjestima.
Prijedlozi za dane koji slijede:
- Siniša Glavašević: Priče iz Vukovara (dostupno u slobodnom pristupu PDF dokument)
- John Boyne: Dječak u prugastoj pidžami
Možda možete razmisliti o sličnosti između djevojčice u plavom kaputu i dječaka u prugastoj pidžami.
Mr.sc. Maja Cvjetković, prof.i mag.kroat.
knjižničarka
