JEDNO UZBUDLJIVO MATURALNOG PUTOVANJE, ILI KAKO JE ČETVRTI AT OTKRIVAO SEBE I PRAG

HOĆE LI NAM SE OSTVARITI SVE ŽELJE S KARLOVOG MOSTA?

NOVINAR: IVICA MANDIĆ

SNIMILI: SARA KUHARIĆ, MARIJA CINDRIĆ, MARIS BADURINA-TOMIĆ I LUKA RACAR

Prag je glavni grad Češke s 1,2 milijuna ljudi,  njeno glavno kulturno i gospodarsko središte. Prag se  nalazi u središtu češke kotline rijeke Vltave i desnom pritoku Labe. Uz ovih 1,2 milijuna ljudi se pretpostavlja da u Pragu živi i još 300 tisuća neprijavljenih ljudi, tako da broj ljudi u Pragu doseže brojku od 1,5 milijuna osoba. Pošto Prag ima dobro očuvanu srednjovjekovnu jezgru, dijeli se na lijevu i desnu obalu Vltave, pri čemu se lijeva dijeli na Hradčane i Malu stranu, a desna na Stare i Nove mesto, tj. stari i novi grad. Stari grad je uvršten u UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer razvoja grada od 11.do 18.st. Važno je još reći kako je Prag 2000. godine bio i jedna od prijestolnica europske zajednice. Prag se još naziva i zlatnim gradom, gradom tisuću krovova, krunom svijeta i još nekolicinom imena.

Sve ovo je jako zanimljivo, ali to maturante i ne zanima previše. Ono što ih zanima ukratko glasi: je li Prag pogodna destinacija za odlazak na maturalno putovanje i što nam kao grad može ponuditi? Maturanti Građevinske tehničke  škole iz Rijeke , smjer arhitektonski tehničar i dizajner unutrašnje arhitekture, odabrali su baš Prag kao odredište svog maturalnog putovanja. Mnogi će se složiti kako je to bila ispravna odluka zbog svega viđenog, ali i zbog noćnog života koji „Zlatni grad“ pruža. Smještaj u blizini središta grada, pivnica na svakom drugom kutu i marketi koji neprekidno rade bili su sasvim dovoljni  mladim ljudima kao što smo mi, no ipak, kao što su nas uputili profesori, na maturalnom putovanju valja nešto i naučiti.

Maturantima njihovo putovanje predstavlja životno iskustvo kojeg će se uvijek sjećati i time će imati divnu uspomenu koju će moći prepričavati i svojoj djeci, ali i djeci svoje djece. S takvim smo (velikim!) očekivanjima i mi krenuli na put. Za svoju uspomenu, moj razred i ja izabrali smo sedmodnevni put koji vodi , redom, u Beč, zatim u Prag, a pri povratku u Salzburg. Na put smo išli sa svojim, unatoč tome što smo išli u istu škole prethodne tri godine, malo poznatim suputnicima, budućim dizajnerima unutrašnje arhitekture.  Prva destinacija, Beč, nije trajala dugo. Iz Rijeke, točnije s Delte, krenuli smo u pet sati ujutro, a već oko podneva smo bili u Beču. Ondje smo malo razgledali grad, a navečer otišli u nezaobilazni zabavni park Prater. Kako nam hostel nije bio u blizini parka, morali smo ići nadzemnom željeznicom. Anegdota s tog dijela putovanja sastojala se u tome što vodičkinja nije bila u potpunosti sigurna na koji peron moramo doći da bismo uopće došli do Pratera, a nitko nije iz cijele naše grupe znao njemački jezik da bismo se mogli sporazumjeti s bilo kojim čovjekom na istom stajalištu, osim mene. Kako god bilo, u Prater smo stigli i ondje se zabavili koliko nam je to vrijeme dopuštalo s obzirom da smo došli poprilično kasno. Drugi dan obilježen je ponovnim putovanjem na destinaciju koju smo najviše očekivali, a to je bio Prag. Ulazak u grad svima je predstavljao olakšanje nakon napornog putovanja. Iskrcavši se u samom centru grada krenuli smo i u njegov obilazak. Kako je to bio prvi dan u Pragu, profesori nisu inzistirali na obilascima grada, već su nas pustili da se malo odmorimo do večere u hotelu. Inače, smještaj u Park hotelu Praha bio je i više nego zadovoljavajući. Jedino što je mučilo većinu učenika bila je hrana. Hrana u hotelu, ali i općenito u cijeloj Češkoj nije nešto na što smo navikli, što nije svima odgovaralo. Navečer nas vodičkinja i profesori vode u lagani obilazak grada kako bi nam mogli pokazati mjesta na kojima se možemo zabaviti. Ukrcavši se u tramvaj krenuli smo vidjeti i osjetiti noćni život Praga. Iskrcali smo se na Karlovom mostu, koji je i glavno obilježje grada. Taj je most izgrađen davne 1357.godine i to na jedan neobičan način-kamene kocke su se međusobno lijepile jajima. Baš taj most je spajao više od 400 godina dva dijela grada; stari grad i Male strane. Most je upečatljiv po svoja dva gotička stupa na svakom njegovom kraju i po brojnim statuama duž njega. Ono što je zanimalo maturante su pivnice, diskoteke i klubovi u kojima se mogu zabaviti. Tako nas je vodičkinja povela do prve veće pivnice, gdje je i ostala većina, a ostalima kojima nije bilo dovoljno samo sjediti u pivnici, vodičkinja je pokazala jednu od najvećih diskoteka u Europi, Karlove lazny. To je diskoteka na četiri etaže, od čega se na svakoj pušta različita glazba za sve ukuse. Tako je npr.u prizemlju puštana tzv.komercijala, a na zadnjoj etaži su se puštale uglavnom naše domaće hrvatske pjesme, a ponekad bi se ˝zalomila˝i poneka pjesma turbo-folk žanra. S druge strane,odlazak u prašku pivnicu također predstavlja posebno iskustvo. Uz njihovo lako pitko i vrlo ukusno pivo, černy kozel, kojem čak ni djevojke nisu mogle odoljeti a da ga ne probaju, zabava je bila zajamčena. Odlaskom u pivnicu ili diskoteku, završava prvi dan u češkom glavnom gradu. Drugog dana uslijedio je doručak, a zatim odlazak u najveći praški dvorac Hradčany. Odlaskom u dvorac nismo bili previše uzbuđeni zbog toga što nama mladima svaki dvorac i svaka prostorija u njemu izgleda slično, gotovo isto. No dvorac Hradčany spada u jedan od najvećih dvoraca  na svijetu, a njemu stanuje i predsjednik Češke Republike,  a čuva ga atraktivna straža. Smjena straže uvijek je zanimljiva svim turistima bez obzira na dob. S koje god strane svijeta došli, svi se žele slikati sa stražarima, a posebno veselje nestašnima čini pratiti vojnike u stopu, stupajući na isti način kao i oni.U sklopu dvorca se nalazi i katedrala sv. Vida koji je i zaštitnik grada. Katedralu je teško sagledati u potpunosti tj.u punom sjaju , s obzirom da je unutrašnji prostor same katedrale pomalo skučen. Nakon toga, za većinu mukotrpnog obilaska, ostavljeno nam je na volju hoćemo li otići u grad i ručati u jednoj od pivnica Praga, ili ćemo se vratiti u hotel i tamo sačekati večeru. Naravno, većina je otišla u grad, jedni da bi mogli razgledati sami grad, drugi da bi se najeli, a bilo je i onih koji su odlučili „šopingirati“ radi povoljnijih cijena nego od onih kod nas. Nakon večere ponovno smo imali priliku uživati u čarima noćnog života Praga. Treći dan, nekome možda i mamuran, predstavljao je odlazak u ogromni zoološki vrt, kojeg ni kiša nije mogla pokvariti. Zoološki vrt Praga bio je velika prepreka koju je trebalo prijeći uzduž i poprijeko. Iako nije bilo nimalo lako, uspjeli smo obići sve stanovnike vrta, od kojih su neki bili posebno zanimljivi kao npr. žirafe, zebre, lavovi i mnoge druge životinje. Slijedio je organizirani ručak u gradu u jednoj od mnogobrojnih pivnica. Češki ¨knedlički¨ s gulašom nisu svima prijali, ali dobro češko pivo popravilo je dojam samog ručka. Cijelo slobodno popodne bilo je idealno za odmor, s obzirom da ranojutarnje dizanje bilo nešto što nije nikome godilo, naravno, izuzevši profesore. Slijedio je još jedan odlazak u noćni život koji je također potrajao do jutarnjih sati. U sklopu odlaska u Prag posjetili smo i stari grad Telč u njegovoj blizini. Kroz njega smo se samo prošetali do središnjeg  trga gdje smo upućeni na ručak u obližnju pivnicu. Posljednjeg dana prošetali smo i Karlovim mostom o kojem sam ranije pisao. Jedna nova zanimljivost koju smo vidjeli i saznali je kako je s tog mosta bačen svećenik Janez Nepomuk koji je kasnije proglašen svecem. Pogubljen je jer je bio ispovjednik kralja i kraljice, a nije htio odati kralju je li ga kraljica varala. Na tome mjestu mu je podignut spomenik, a kažu da ako stavite ruku na njegov lik i zaželite želju, da će vam se ona i ostvariti, naravno ukoliko je nikome ne kažete. Iskreno govoreći, meni se želja još nije ispunila, ali puno ljudi, među kojima je i profesorica Pranjć-Petrović, kažu kako im se želja ispunila, pa valjda ću i ja imati više sreće. Povratkom u hotel uslijedila je još jedna uzbudljiva noć u praškoj diskoteci. Kako ne bi ispalo da samo hvalim taj grad, nije mi promaklo to što grad nije pretjerano čist. Osim prljavštine, još vrijedi spomenuti i neuljudne konobare diskoteke sa svojim pomalo namrštenim licima. Sve se to može zanemariti zbog društva u kojem se nalazite i s kojim ćete dijeliti tu uspomenu. Odlazak iz Praga i dolazak u Salzburg bio je jasan znak da se našem putovanju bliži kraj. Nakon što smo došli u Salzburg obišli smo grad više letimično i smjestili se u hostel u kojem smo trebali prenoćiti. U tom istom hostelu smo imali male neugodnosti jer nismo imali mogućnost odlaska u grad jer noćni život u Salzburgu i nije baš za mladež. Ali i za to smo pronašli lijek; u blizini je bila benzinska stanica ali i dječji park u blizini vrtića koji je bio kraj našeg smještaja. Prošla je i ta posljednja noć našeg maturalnog putovanja, s kojeg  ćemo imati divne uspomene koja će nas vezati do kraja života.

Napokon maturalno putovanje! Na put smo krenuli u cik zore, u pet ujutro.

Lijevo-smještaj u Beču:  Mario Zahija priprema se za izlazak

-desno-zabavni park Prater

Profesori i maturanti ispred zoološkog vrta u Pragu

S mosta u  Telču-Mario Španjol, Filip Kranjčević i Leo Malnar

Maturanti u središtu Telča: tu smo kušali prve knedličke!

Smještaj u hotelu Praha-na slici Ana Maria Papić i Martina Sabo

Pogled s Karlovoga mosta, na kojem smo zaželjeli mnogo toga

Iz zoološkog vrta (iznad žirafa i zebri!)-maturanti 4.AT-a s razrednikom prof. Borisom Petrovićem i njegovom suprugom profesoricom Pranjić-Petrović

Iz solane u Salzburgu: maturanti 4.AT pripremaju se za uzbudljiv silazak u rudnik soli: tko zna što ih tamo čeka?!

Isječak iz pivnice u središtu Praga-maturanti AT i D razreda