Svaka priča trebala bi u pravilu sadržavati uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i kraj, a svaki od tih dijelova trebao bi trajati onoliko koliko je u književnosti za to predviđeno. Ja ću pokušati ispričati priču o rekonstrukciji krova Građevinske tehničke škole u Rijeci.
I prije samog početka bilo mi je jasno da će neki dijelovi ove priče trajati puno duže nego što je to uobičajeno. E pa krenimo.
Uvod. Ovaj dio je jednostavan. Naša stara ljepotica Škola počela je svake godine sve više i više prokišnjavati, a kod svake sljedeće veće kiše povećavao se broj učionica u koje smo bili prisiljeni postavljati kante da bi ukrotili sve jače curenje vode. I tu se stvar pokrenula. Kako se to radi u našoj građevinskoj struci, najprije se kreće s troškovnikom – da se zna što se i kako treba napraviti i koja će biti cijena. Tu glavnu ulogu preuzima naša poštovana i draga kolegica, sada već umirovljena Sanda Trenevska Hreljac. Sačinila je vrlo kvalitetan i precizan troškovnik. Krećemo u zaplet, a i u vrhunac. Županija treba po prihvaćenom troškovniku osigurati financijska sredstva da se taj posao i obavi i to traje…traje…traje…traje do početka 2025. godine. I gle, jednoga se dana u školskom dvorištu najprije pojavljuje kavez (priručno skladište za materijal), pa zaštitna skela, pa dizalica. Nekako mi se čini da se tada sve prilično ubrzalo. Malo bušenja, rušenja, malo krojenja, rezanja i naša dobrodržeća stogodišnjakinja dobiva novi izgled, iako vidljiv samo iz ptičje perspektive. I što napisati za kraj. Kraja srećom nema, već je to samo početak ili nastavak života naše škole pa bar još ovoliko godina koliko ima sada.
Naravno, sada ću posvetiti malo pažnje i tehničkim detaljima.
Vrijednost investicije: 250000.00 eura
Kvadratura: 1300 m2
Krovni pokrov: aluminijski sendvič panel
Investitor: Upravni odjel za odgoj i obrazovanje Primorsko-goranske županije
Izvođač radova: Zanatska Zadruga Gradin
Nadzor: Josip Mihaljević
Dakako, moram se zahvaliti svima onima koji su sudjelovali u ovom projektu, a naročito već spomenutoj kolegici Sandi Trenevski Hreljac, našem upornom ravnatelju Borisu Petroviću koji srećom nikada nije gubio nadu, izvrsnom izvođaču radova koji je sve to morao izvršavati dok se nastava u zgradi redovito odvijala, i, naravno, svim učenicima i zaposlenicima škole na velikom strpljenju.
Jadranko Babić
