U sklopu volontiranja učenici njemačkog jezika sa svojom nastavnicom Sandrom Lukić prošli su tjedan proveli u Domu za osobe s demencijom u Rijeci. Ravnateljica Kristina Klanac Badovinac s veseljem je prihvatila naš prijedlog za suradnju i omogućila nam dragocjeno druženje s korisnicima doma.

Svaki dan provodili smo po dva sata zajedno, šetali smo, bojali, slagali puzzle, vezali mašnice za vježbanje fine motorike, lakirali nokte, loptali se, ali prije svega razgovarali, slušali jedni druge i dijelili male trenutke pažnje i bliskosti. Korisnici doma dočekali su nas s iskrenom toplinom, osmijesima i veseljem koje ćemo dugo pamtiti. Bilo je mnogo lijepih razgovora, zagrljaja i emocija koje su dirnule i učenike i djelatnike doma.

Dom ima prekrasno uređeno dvorište za šetnju, cvjetnjak, voćnjak i ukusne trešnje kojima smo se i sami rado zasladili. U sklopu doma nalazi se i senzorna soba u kojoj korisnici kroz različite aktivnosti razvijaju motoriku te potiču osjetila sluha, dodira i vida.

Posebno nas je dirnula jedna korisnica koja je na kraju zagrlila i poljubila svaku učenicu. Upravo su takvi mali, iskreni trenuci pokazali koliko pažnje i ljubavi može stati u jednostavne geste. Jedna učenica ubrala je cvijeće iz vrta i podijelila ga korisnicima doma, a njihovi osmijesi i zahvalnost govorili su više od riječi.

Željeli bismo posebno istaknuti i djelatnice doma koje su nas dočekale iznimno srdačno i s puno topline. S velikim strpljenjem, pažnjom i predanošću brinu o korisnicima te u svakom trenutku prepoznaju njihove potrebe. Između djelatnica i korisnika osjeća se međusobno poštovanje, povjerenje i osjećaj sigurnosti, što ovaj dom čini mjestom ispunjenim humanošću i brigom za čovjeka.

Ovaj tjedan podsjetio nas je koliko su pažnja, lijepa riječ, osmijeh i malo izdvojenog vremena važni ljudima oko nas. Iz doma smo otišli ispunjenih srca, bogatiji za jedno posebno iskustvo koje ćemo dugo nositi sa sobom.

Sandra Lukić