Predstava „Od kolijevke do groba“ u sklopu projekta USUD oduševila je prisutne učenike i potaknula na razmišljanje
GLUMCI SU KAO MI, SCENA STVARNOSTI
NAPISALI: ANDRIJANA VRANKIĆ I ERIS MARGETA KURDALI, III. AT
U petak, 5. listopada, u HKD Rijeka, održana je predstava „Od kolijevke do groba˝, redatelja Marija Kovača. Ideja predstave bila je prikazati opterećenost i probleme učenika u srednjim školama. Pokrivena su sva područja, od previsokih očekivanja profesora, do problemima s alkoholom i nasiljem. Zanimljivo je da su u predstavi upravo i glumili učenici srednjih škola i studenti, polaznici Kazališne radionice Malik, koji se, zajedno s velikim postotkom mladeži u Hrvatskoj, nose s navedenim problemima.
Glumci su bili srednjoškolci, amateri i samim time nismo očekivali profesionalnu izvedbu. Nakon samog početka predstave ugodno smo se iznenadili kada smo shvatili da nije riječ o amaterima, već o dobro uvježbanoj skupini mladih glumaca. Kako likovi koje su glumci predstavljali nisu imali formirani karakter ili priču kao kod klasičnog dramskog djela, bilo je mjesta za improvizaciju. Likovi u predstavi su zapravo bili oni – srednjoškolci, koje su srednjoškolci i glumili pa je izveda bila u potpunosti vjerodostojna. Dinamika izmjena scena i karaktera bila je potpuno neuhvatljiva i to najvećim dijelom zbog prije spomenutog nepostojanja formiranog karaktera. Unatoč svemu tome, poruka koju su glumci prenijeli publici bila je posve jasna i razumljiva, a ta ista publika ih je kasnije ispratila oduševljenim pljeskom i ovacijama. Ipak, u pozadini glumačke i scenske igre nalazi se životna sadašnjost svakoga od nas. Tematika se ozbiljno pozabavila problemima u školstvu te prikazala stvarnost onakvom kakva ona doista jest.
Zbog realistike djela, likove se ne dijele na pozitivne i negativne, već svi oni tumače učenike u uobičajenim situacijama. Poručili su nam kako budućnost mnogih nije sigurna i leži u rukama sustava; Potaknuli su nas na razmišljanje – gdje ćemo biti sutra i ovisi li to o nama… jer odluka je ipak, uvijek naša. Ako nas u međuvremenu poruka mladih glumaca može potaknuti da sami donesemo promjenu, rekao bih da su uspjeli u svojoj namjeri. U svakom slučaju, glumci su pokazali iznimno glumačko umijeće, smisao za humor i čvrsto vladanje pozornicom u predstavi koja izravno komunicira s publikom.
Šaleći se na račun poteškoća današnjih učenika, predstava je izazvala pozitivne reakcije. Upravo se tu i pojavilo pitanje: „Ako vam se sviđa u kazalištu, zašto ne dolazite češće?˝ Bila je to glavna tema diskusije koja je uslijedila nakon predstave, u kojoj su sudjelovali gledatelji, glumci te studenti Filozofskog fakulteta u Rijeci. Mnogi su učenici, zajedno s profesorima, istaknuli kako nisu dovoljno obaviješteni, te ih nitko ne upućuje na trenutna događanja u kazalištima. Druga polovica je međutim istaknula kako sa školom odlaze samo na dosadne predstave, te to u njima ne pobuđuje nikakvo zanimanje za kazalište.
Tu su se uključili studenti, prezentirajući projekt „Ne budi panj˝, organiziran u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci, koji poziva studente i učenike da se interesiraju za kulturni život. Ideja je u razgovoru s gledateljima saznati što im se sviđa, kako bi provođenjem njihovih ideja kazalište postalo posjećivanijim mjestom. No jedno pitanje još ostaje. Kako obavijestiti mlade o događanjima u kulturi? S obzirom da rijetko tko zastane ispred panoa HKD-a, ili redovito na internetu posjećuje stranicu kazališta, treba donijeti rješenje koje će omogućiti mladima da svakodnevno dobivaju informacije o predstavama koje se trenutno prikazuju. S obzirom da danas svatko ima svoj facebook profil, ideja je da se upravo preko njega učenicima šalju obavijesti.
Zahvalivši nam na prisustvovanju, studenti su nas pozdravili, obećavajući nam kako će poduzeti što mogu da budemo bolje obaviješteni, te nas podsjetivši kako tome moramo i sami doprinijeti. Za sada im možemo zahvaliti na zanimljivoj predstavi, nadati se novim, još boljim, te brzom rješenju navedenog problema.