U učenju stranog jezika važnu ulogu imaju rječnici stranog jezika, bilo jednojezični (monolingualni), bilo dvojezični (bilingualni). Učenici često žele proširiti svoj jezični fond riječima koje se na nastavi ne uče, žele znati značenje neke nepoznate riječi koju su čuli u pjesmi ili u nekom razgovoru, a upravo u rječnicima mogu pronaći te podatke.
U leksikografskoj i metodičkoj praksi rječnici za učenike i studente su se dugo vremena zanemarivali. Leksikografi su sastavljali obimne rječnike u kojima se učenici nisu mogli snaći; često su ti rječnici bili pretrpani nepotrebnim dodatnim podatcima (npr. o etimologiji neke riječi), učenici nisu znali izvući potreban podatak zbog kompliciranog sustava oznaka u rječnicima, itd. Osim toga, istraživanja su pokazala da se u školama učenicima nije pokazalo kako koristiti rječnike, što je dovelo do paradoksa da oni kojima su rječnici namijenjeni, te iste rječnike ne mogu koristiti zbog nerazvijenih vještina korištenja rječnika (tzv. reference skills).
Stoga se suvremena leksikografija uvelike okrenula korisnicima rječnika tj. podatci u rječnicima se nastoje prezentirati na jednostavan i svima dostupan način (tzv. user-friendly dictionaries). Također se više pozornosti obraća stvarnim potrebama korisnika, odnosno vrše se istraživanja s ciljem utvrđivanja što je to što učenici i studenti najčešće traže u rječniku (je li to značenje riječi, pisanje, izgovor, itd.). Nakladničke kuće tiskaju i pojednostavljene rječnike namijenjene različitim uzrastima korisnika (npr. početnici, srednji stupanj, napredni korisnici), ali i rječnike namijenjene različitim profesijama (npr. rječnici tehničkog, medicinskog, pomorskog nazivlja) te rječnike različitih jezičnih područja (npr. rječnik idioma, slenga, frazalnih glagola, itd.).
Činjenica da neki učenici ne koriste rječnik nije isključivo povezana s njihovom slabijom jezičnom kompetencijom. Rječnici mogu djelovati zastrašujuće upravo stoga što sadrže mnoštvo podataka. Već je ranije rečeno da su istraživanja pokazala kako učenici vrlo često nisu poučeni kako koristiti rječnike.
Ovaj članak opisuje kako poučiti učenike korištenju tiskanih rječnika iako se u novije vrijeme sve češće koriste rječnici u digitalnom obliku. Međutim, da bi učenik mogao ispravno koristiti rječnik u digitalnom obliku, mora biti upućen u osnovne leksikografske konvencije, a za to su najpogodniji upravo tiskani rječnici. U nastavi smo puno puta vidjeli kako korištenje online rječnika može dovesti do grešaka u prijevodu.
U radu s rječnicima u učionici možemo koristiti različite vježbe. Ovdje treba naglasiti da se za izvođenje tih vježbi koriste jednojezični rječnici iako naši učenici češće koriste dvojezične rječnike. Jedna od najčešćih i najjednostavnijih vježbi koje se provode na nastavi Engleskog jezika jest da učenici najprije čitaju rečenice s nepoznatim riječima. Nakon toga učenici dobivaju isječak iz rječnika koji sadrži te nepoznate riječi. Potom učenici sami čitaju tu rječničku natuknicu i odabiru ispravno značenje nepoznatih riječi.
Vježbe kojima učenike upoznajemo s leksikografskim konvencijama su vrlo korisne te nadasve potrebne. Sastoje se u tome da učenicima podijelimo nekoliko rječničkih natuknica te zatražimo da ispišu sve podatke koje iz tih natuknica mogu iščitati (npr. vrstu riječi, značenje, oblike za prošlo vrijeme, itd.). Dakako da prije toga moramo postupno upoznavati učenike s tim konvencijama (npr. upoznati ih sa dvije nove leksikografske oznake na svakom satu kroz određeni vremenski period). Ova vježba provodi se postupno i kontinuirano kroz dulji period i moja dosadašnja praksa pokazala je kako učenici imaju najviše poteškoća s oznakama za vrste riječi!
Još jedna česta „rječnička“ vježba sastoji se od toga da učenici dobiju riječi čije značenje ne znaju. Od njih se traži da značenje tih riječi potraže u rječniku, te u bilježnice napišu rečenice u 1. licu jednine ili množine koje sadrže te riječi. Ova vježba može se pretvoriti i u ekipnu igru. Grupa A dobiva popis riječi različit od popisa koji dobiva grupa B. Članovi obje ekipe traže značenje svojih riječi i pišu rečenice, a suprotna ekipa mora pogoditi značenje zadanih riječi na temelju pročitanih rečenica. Učenici rado sudjeluju u ovakvom obliku vježbe zbog natjecateljskog duha i timskog rada.
Razvijanje vještina korištenja rječnika možemo postići i ciljanim vježbama u kojima ćemo npr. zatražiti od učenika da provjere je li pisanje (spelling) ponuđenih riječi britanska ili američka varijanta engleskoga jezika (BE ili AE); da pomoću rječnika ispišu sinonime za ponuđene riječi; da za navedene riječi ispišu najčešće kolokacije, i sl.
Na kraju možemo zaključiti da je navedene vježbe poželjno provoditi redovno, posebno u prvom razredu srednje škole ako, kao što je to slučaj kod mojih učenika, velik broj učenika ranije nije bio upućen kako koristiti rječnike. Time ćemo postići dvostruki učinak: učenike ćemo osposobiti da samostalno pronađu određeni podatak te ćemo korištenje rječnika učiniti sastavnim djelom učenja stranog jezika.
Napisala: Sanja Bura